Pjesma snimana u kućnoj produkciji, napisana s ciljem da iskaže snažnu emociju, posvećena ne osobi, već omiljenoj grupi koja mu je kroz život bila uzor. Silvano Komazec sa kojim smo razgovarali za rubriku „Moje autorsko djelo“ je autor, aranžer i tekstopisac pjesme pod nazivom „Otvorena pjesma Bombaj štampi“.
Zašto ste od svih izabrali baš ovu Vašu pjesmu?
- Izabrao sam ovu pjesmu jednostavno zato što ona iza svoje pozadine ima jednu priču koja je otvorila jedno novo prijateljstvo. Članovi jedne grupe koja je meni kroz život bila uzor pokazali su se kao jako susretljivi i kroz ovu pjesmu početak nekog novog prijateljstva se dogodio. Prije ove pjesme nisam ih znao lično, samo sam Đuru znao kroz Nadrealiste, a Bombaj štampu sam znao samo kao grupu. Ova pjesma je nastala u momentu kad se grupa Bombaj štampa vratila ponovo na scenu. Draga mi je zato što je otvorila novo prijateljstvo, draga mi je njena pozadina i ono što je pjesma donijela tj. što se desilo uz nju.
Zbog čega od svih rokera u pjesmi baš pozivate Đuru i Nedima?
- Znate kako Bombaj štampa ima pjesmu „Otvorena pjesma Đorđu B.“ i onda je meni jednostavno bilo drago kad su se oni vratili kao grupa te sam kao nastavak te priče odlučio napisati nešto za njih. Nazvao sam pjesmu „Otvorena pjesma Bombaj štampi“ jednostavno kroz tekst ove pjesme sam odlučio izraziti dragost, ne znam koju bih drugu bolju riječ upotrijebio. Bilo mi je drago zbog njihovog povratka i što ponovo mogu čuti njih kao vrsne muzičare da ponovo sviraju rock'n'roll. „Otvorena pjesma Đorđu B.“ je poveznica sa ovom pjesmom, ja sam samo želio da im posvetim nešto.
Jeste li očekivali da će pjesma izazvati reakciju kod članova Bombaj štampe?
- Nadao sam se, ali nisam očekivao, nisam ovu pjesmu pisao s ciljem da se oni meni jave. Kada su se javili osjećao sam se kao mali, nisam znao ni kako, ni šta ću i to je sve vremenom poprimilo neki novi oblik. Bio sam zatečen kad su je primijetili i kad su se javili. Oni nisu ostali gluvi, javili su mi se, pozvali su me na koncert, dozvolili su mi da nastupim kod njih, pjevao sam sa njima i nastupao sam sa njima 2-3 puta, u Sarajevu, na Demofestu, danas kad imamo priliku da nastupamo zajedno uvijek se odazovu, od relacije fan i muzičari postali smo prijatelji.
Koliko im je trebalo da se jave?
- Odmah. Oni su tada nekad na Facebooku otvorili svoju zvaničnu stranicu i ja sam prateći njihov rad znao za to. Javio sam se na Facebook stranicu benda, poslao link i tu je počeo naš razgovor. Kada su izdali CD, poslali su mi CD, nažalost u poplavi je taj CD izgubljen. Važno je da su se odmah, istog trenutka odazvali. Zaista nisam dugo čekao, u kratkom vremenskom periodu su se oglasili. Drago mi je što nisu ostali gluvi, nego su je primijetili. Ono što je specifično za ovu pjesmu je da ona nikad nije doživjela javni nastup, ona je ostala samo tako, zabilježena, bilo mi je ponuđeno da je sviram, da Bombaj štampa odsvira tu pjesmu, ali nije se realizovalo. Ostala je samo kao poruka upućena njima.
Možete li podijeliti sa nama neku anegdotu vezanu uz ovu pjesmu?
- Kada sam prvi put nastupio sa Bombaj štampom sa mnom je išao moj bubnjar Damir. On me je dovezao i kada smo se vraćali kaže on meni: „Kako te bolan nije sramota da to radiš? Kako te nije sramota da Đorđu Balaševiću uzimaš hljeb iz usta.“, nisam ga shvatio. Rekao mi je: „On nije pjevao sa Bombaj Štampom, džaba što ga je Đuro zvao.“
