Osim najvećih posljedica ratnih dejstava u regionu, Bosna i Hercegovina ima niz drugih otežavajućih okolnosti za uspostavu efikasnog sistema kolektivnog ostvarivanja autorskog i srodnih prava. Naime, BiH je jedina zemlja iz bivše SFRJ u kojoj nije nastavljena praksa zaštite autorskih i srodnih prava koja je postojala do 1992.godine. Odlaskom osoblja i zatvaranjem kancelarije u Sarajevu ugašeno je poslovanje Savezne organizacije kompozitora Jugoslavije SOKOJ-ZAMP. Osim toga, poslovni prostor u kojem je bila kancelarija ZAMP-a je više puta mijenjao korisnike a trenutno je u sastavu hotela Dardanija. Sva arhiva i dokumentacija je nestala.
U drugim državama nastalim iz bivše SFRJ (Ljubljani, Zagrebu, Skoplju) kancelarije SOKOJ-a su nastavile sa postojanjem i evoluirale su u nove kolektivne organizacije : SAZAS – Slovenija, HDS ZAMP – Hrvatska, SOKOJ - Srbija i ZAMP – Makedonija. U Podgorici taj proces je okončan tek raspadom državne zajednice Srbije i Crne Gore gdje funkcionira kolektivna organizacija PAM. U Bosni i Hercegovini je, kako se vidi iz priloženog, trebalo ponovo početi od nule.
Donošenjem Zakona o autorskom i srodnim pravima i Pravilnika o stručnim kriterijima za obavljanje poslova kolektivnog ostvarivanja autorskog i srodnih prava 2002.godine stvoren je zakonski okvir da Institut za mjeriteljstvo, standarde i intelektualno vlasništvo Bosne i Hercegovine, kao nadležna institucija, dodjeli dozvolu za obavljanje poslova kolektivnog ostvarivanja autorskog prava i izvodjačkih prava. Tako je Dozvolu za obavljanje poslova kolektivnog ostvarivanja autorskog i izvodjačkih prava dodjelio Sine Qua Non d.o.o. Agenciji za zastupanje i zaštitu autorskih prava.
Agenciji Sine Qua Non d.o.o. je Rješenjem tada nadležnog Instituta za standard, mjeriteljstvo i intelektualno vlasništvo broj IP 5694/02-01 SŽ od 4.juna 2002.godine odobreno obavljanje djelatnosti slijedećih prava :
Prava autora na osnovu punomoći autora, punomoći organizacija autora ili drugih nosilaca autorskih prava; i
Prava umjetnika izvodjača na osnovu punomoći umjetnika izvodjača, organizacija umjetnika izvodjača ili drugog nosioca prava umjetnika izvodjača.
* Zanimljivo je da je u obrazloženju Rješenja naglašeno da je Sine Qua Non d.o.o. zahtjev podnijela samo dan ranije tj. 3.juna 2002.godine, te se postavlja pitanje kako je bilo moguće odlučiti po ovako složenom zahtjevu za samo jedan dan, iako je prema Zakonu o upravnom postupku opšti rok za donošenje odluke 30 dana a u složenim slučajevima 60 dana.
Ovim Rješenjem Sine Qua Non d.o.o. je otvoren put u kojem je, sabirući utiske autora nakon desetogodišneg perioda, ostvaren veoma limitiran rezultat kako u isplatama tantijema za autore tako i u apsolutnim iznosima ubranih prihoda. Pokazatelji u analizi stanja prema kategorijama korištenja muzičkih autorskih djela pokazuju da je Sine Qua Non d.o.o. bio veoma neuspješan zastupnik muzičkih prava autora.
Usporedba sa stanjem u okruženju pokazuje razočaravajuće rezultate i daje punu sliku opravdanosti odluke autora da svoja prava povjere stručnoj službi koju će graditi u okviru svog udruženja na temelju važećih zakonskih rješenja. Ta su rješenja, najmodernija u našem regionu i zasigurno evropskog kvaliteta i standarda.
