Umjetnost je vjerodostojno donijeti osjećaje, pjesma čijoj se melodiji prepušta, primjenjiva na sve živote i ona sa kojom su se mnogi poistovjetili. Aldin Kurić poznatiji kao Al'Dino je autor, tekstopisac i aranžer pjesme „Kopriva“.
Kako je nastala „Kopriva“?
- Nastala je kao i sve druge pjesme u trenutku inspiracije, bila je zima kad sam je pravio. Interesantno je da sam imao prvu strofu i refren i to je meni bila gotova pjesma. Ona nije izgledala tako kao što sad izgleda tj. kako je snimljena. U svojoj početnoj verziji se ona nije zvala „Kopriva“ nego se zvala „Da to sam ja“, plan mi je bio čak i da se album tako zove.
Kada ste tek snimili tu pjesmu jeste li očekivali da će to biti jedna od Vaših najpopularnijih pjesama?
- Ja sam govorio da će biti hit, to niko nije vjerovao, svi su očekivali neki treš, neko smeće, tad smo već navikli da je neko smeće hit. Čak su oni koji se bave ovim poslom, neke moje kolege izgubili vjeru u kvalitet i pitali su me kako ću sa njom napraviti karijeru. Govorili su mi da je pjesma dobra, ali da ne može nikako biti hit. Kuriozitet koliko ljudi ne čuju, moj bivši izdavač, direktor jedne kuće, kad sam mu donio CD Kopriva na slušanje, on je razmišljao da li da štampa 50 ili 100 komada CD-a. Koliko je to njemu dobro zvučalo. Interesantno je to bilo, jer sam ja trpio dosta nekakvih poniženja dok nisam izdao taj album. Iako sam imao prije pjesama i bio sam već popularan, ali eto tako jednostavno ljudi od prsta ne vide šumu. Ja sam vjerovao u nju, govorio sam da može, bez reklame, bez nekakvih finansijskih ulaganja da uspije. Tako je i bilo, ja sam napravio to da dobra pjesma postane hit.
Kako je publika doživjela „Koprivu“ nakon prvog izvođenja?
- Sjećam se u Tešnju sam pjevao u jednoj diskoteci i rekao sam ovo je moja pjesma koja treba tek da izađe i ja sam je otpjevao. Ljudi su blijedo gledali, ništa im nije bilo jasno. Nisam imao pozitivan feedback da će to biti neki mega hit, jednostavno trebalo je jedno 2-3 puta da se posluša pjesma. Inače mojim pjesmama jednostavno treba vremena da zažive, ali kad postanu hitovi traju godinama, postaju evergreeni. To nije muzika koja se vrti na muzičkim kanalima, to su pjesme koje čekaju trenutak da te uhvate, a svi dođu nekad u momenat kad im treba baš takva pjesma.
Šta mislite da je ključni razlog za uspjeh ove pjesme?
- Prva stvar je da je imala neki keč, što mi kažemo, ono za šta će se ljudi uhvatiti. Donijela je ritmički nešto novo, način pjevanja je drugačiji, metafore u tekstu su neobične, po svemu je imala svoju neku osobenost. Imao sam sreću da su se još tada gledala televizija i spotovi, mislim da ne bi prošla tako da je sad sa ovim vrstama muzike koje se slušaju izašla. Sve se poklopilo, neko sudbinsko određenje je bilo.
Je li Vam ova pjesma sad jedna od dražih ili?
- Jeste jedna od dražih, ali ja imam dosta pjesama koje nisu toliko uspješne, a ja ih volim i dalje. Kopriva je svakako jedna od najuspješnijih pjesama, „I sad me po tebi poznaju“ je možda moj najveći hit. Ja volim pjesme na jedan drugi način, ne vrednujem ih po tome koliko su donijele novca i popularnosti. Pjesme su kao kćerke koliko god ih imaš voliš ih. Svaka pjesma je obilježila neki protok života i opisala neko stanje svijesti, emocija, itd.
Možete li podijeliti sa nama neku anegdotu vezanu uz ovu pjesmu?
- Ja sam imao spreman album samo sam zaboravio za „Koprivu“ napisati drugu strofu koja je ustvari ključna strofa. Napravio sam ja aranžman otprilike za tu pjesmu da mogu otpjevati i otišao sam pjevati u kabinu. Otpjevao sam prvu strofu i refren i to sam snimio, onda pokojni Denis Čebrić koji me usnimavao mi je tad rekao da sad snimim drugu strofu. Pomislio sam kako ću drugu kad nemam drugu i kažem ja njemu da on ode popiti kafu dok ja napišem drugu strofu. Tako sam ja na koljenima u kabini, dok je Denis pio kafu i zapalio cigaru napisao drugu strofu. Nije baš da se hvalim da sam nešto multi nadaren autor, ali jednostavno u tom momentu izađe za 5 minuta takva jedna strofa.
Strofa o kojoj govorite je izuzetno emotivna, odakle inspiracija u tako kratkom periodu?
- Za mnogo nekih pjesama sam napisao drugu strofu u studiju jer je meni uvijek bila najvažnija prva strofa, druga nije, a često se desi obrnuto da druga pjesma razriješi priču. Pojava riječi kopriva u drugoj strofi je sve promijenila. Žurio sam da snimim drugu strofu i u tom momentu ne razmišljaš ni o čemu, jednostavno pišeš. Stih po stih i izašlo je iz mene bolje nego što sam očekivao. Najradije bih sada kad pišem pjesme da me neko zatvori u neku sobu i kaže mi da imam pet minuta, vjerujem da bih tada napisao najbolji tekst. Najbolje je kad izlazi emocija iz čovjeka, bez razmišljanja, jer kad razmišljamo više nismo prisutni u trenutku i onda je to problem. Kad ne razmišljaš jednostavno pustiš riječi da teku i onda izlazi iz podsvijesti i dolaze posložene stvari.
