Njegova muzika ima nevjerovatan značaj za formiranje jedne generacije. Za sebe kaže da je egzistenciju osigurao na osnovu trauma, raskida i ostanaka. U svojim stihovima dočarao je život u jednoj mahali, šeheru i domovini kontradiktornosti, koju smatra neiscrpnom za autorstvo. Davor Sučić poznatiji kao Sejo Sekson zanimljiv je sugovornik koji svoju stvaralačku autorsku posebnost neprestano prezentira. U našem gradu i našoj regiji bilo je mnogo popularnih bendova, ali je “Zabranjeno pušenje” jedan od najvažnijih i najupečatljivijih.
Šta je za autora najveća nagrada?
- Ima raznih nagrada koje se dodjeljuju u nekoj zemlji nekim autorima, pa i AMUS ima svoje nagrade, razna udruženja i mediji dodjeljuju nagrade. Ja mislim da je najveća nagrada za autora, ustvari, kako je vrijeme ocijenilo njegove pjesme i njegov rad. Mislim da najveća nagrada dolazi vremenom, ne kratkim, u kojem neke pjesme zažive, prežive i postanu ljudima dio njihovih života, dio njihovih duša. Mislim da ne postoji ništa ljepše za jednog autora nego kad vidi da i poslije deset, dvadeset godina njegove pjesme nešto znače ljudima.
Iza Vas su mnogi uspješni koncerti. Koliko naša društvena zajednica prepoznaje kvalitet djela, šta ustvari selektira autorska djela?
- Djelo nažalost selektiraju spotovi, njihov život je za vid koncerata, za vid medija, neke opšte prepoznatljivosti u društvu vezan uz investiranje u pjesme/djela kroz spotove i promociju. Nažalost, ja vrlo često moram da odaberem pjesmu koja je dobra za radio, koja je dobra za medije, jer je to nažalost selekcija. Toliko je muzike da su danas ljudi jednostavno fokusirani samo na ono što im je najvidljivije i mnoge pjesme za koje ja mislim da vrijede, iza kojih jako stojim su ustvari pjesme koje nisu toliko “ušle” među ljude.
Šta mislite o AMUS-ovoj dodjeli nagrada?
- AMUS-ova dodjela nagrada je važna u toliko što je zapravo i jedina verifikacija nekog i nečijeg rada. Sve nagrade koje su pokušale da se etabliraju nažalost nisu uspjele jer verifikacija nekog rada, nečijeg truda i nečijeg uspjeha inače u ovoj zemlji nije nešto što ovo društvo prepoznaje kao važno. Mislim da je to razlog zbog čega dosta ljudi odlazi iz ove zemlje, jer je njihov rad na drugim mjestima nažalost puno bolje cijenjen i tretiran. AMUS-ova nagrada mora ostati ako ništa kao početak jednog pristupa autorima.
Koliko je autoru potrebna potvrda vrijednosti djela?
- Slagat će ko god kaže da mu nije potrebna i slagat će ko god kaže da mu je svejedno. Ima autora koji tome poklanjaju manju ili veću pažnju. U svakom slučaju ako je tvoja poruka i tvoja priča naišla na razumijevanje, ako je prepoznata među ljudima u svakom slučaju neće biti nešto što će te rastužiti.
Autor komunicira sa publikom svoja lična osjećanja, koliko je zapravo moguće to podijeliti?
- Dobro, ljudi rade muziku iz raznih uglova, iz raznih pobuda i iz različitih inspiracija. Ja sam autor koji je pretočio svoj život u pjesme. Ja to savjetujem svim curama koje ostavi frajer, ja sam egzistenciju obezbijedio na osnovu tih trauma, raskida i ostanaka. Meni je služilo da svu tu frustraciju i razočarenje pretočim u nešto što će ljudima donijeti radost i osmijeh na lice. Sve moje pjesme su moj odraz, zato ja i ne vodim dnevnik. Moje pjesme su moji dnevnici, ja sam sva svoja razočarenja, sve svoje stresne trenutke života pretočio u pjesmu. Mene i danas ljudi zezaju, neki se smiju, a nekima je čak i simpatično. Smatram da je autorstvo dobar put da čovjek izađe iz nekog svog mraka i malodušnosti poslije poraza. Moje pjesme uglavnom govore o porazima ili što bi moj bend rekao o belajima.
Smatrate li bosanskohercegovačko autorstvo vrijednim u umjetničkom smislu?
- Ja jako cijenim bosanskohercegovačko autorstvo. Ovo autorstvo je prije rata preko velikih firmi kao što je Diskoton, kao što je Sarajevo disk bio jedan od sigurno najvažnijih izvoznih proizvoda BiH. Ovo je zemlja sa toliko kontradiktornosti, zemlja sa toliko turbulencija i zato je jako plodno tlo za autorstvo. Ja stvarno ne znam da li bih mogao išta da napišem da živim u Finskoj.
Koja bi bila poruka koju biste u ime autora voljeli podijeliti sa publikom?
- Autori su isto kao fudbalski klubovi, oni bez publike ne mogu da žive i ako platite kartu za nečiji koncert zapravo omogućavate daljnju egzistenciju u kreativnom i egzistencijalnom smislu nekog autora. Moja poruka je budite uvijek uz svoje autore, budite uvijek uz bosanske autore jer to su autori koji najbolje razumiju ono što nam se svima dešava.
