Zaštita autorskih prava jedna je relativno nova oblast u pravnoj praksi Bosne i Hercegovine, i uprkos nepovoljnom okruženju, nestabilnosti, nepostojanju kulture poštovanja tuđeg vlasništva i nepoštovanja samih autora, ipak bilježi sve bolje rezultate. Za put BiH ka EU i vladavinu prava, ovo je jedna od ključnih oblasti. Njenu provedbu u našoj zemlji trenutno vrši pet organizacija za zaštitu kolektivnih autorskih prava, od kojih je samo jedna uspjela ispoštovati visoke međunarodne standarde i integrisati se sa svijetom. No, kao i u mnogo drugih situacija, provedba zakona i pravila u BiH nije jednaka za sve.
Zašto je AMUS najuspješniji?
Među pet kolektivnih organizacija za zaštitu različitih vrsta autorskih prava na području Bosne i Hercegovine, Asocijacija kompozitora – muzičkih stvaralaca AMUS, od svog osnivanja do danas, jedina je koja bilježi konstantan rast i uspjeh. Kao organizacija koja prvenstveno zastupa interese autora kao pojedinaca, AMUS okuplja 996 članova i taj broj iz godine u godinu raste. Prvenstveni razlog rasta i uspjeha jeste što je ova organizacija uredila svoje poslovanje, ne samo u skladu sa domaćim zakonima, nego i međunarodnim standardima.
Rezultat ovoga je da je AMUS uspio u svojoj svrsi – da zaštiti autorska prava stvaralaca koji su njegovi članovi i da prikupi rekordnu dobit koju isplaćuje autorima čija prava štiti. Ta suma je i do šest puta veća u odnosu na druge organizacije koje se bave sličnim poslovima, dok se isplata tantijema (honorara) vrši dva puta godišnje. Ovo se ima zahvaliti sistematičnom pristupu u poslu i uvođenju jasnih i transparentnih procedura, kako bi se steklo povjerenje ne samo autora, nego i cjelokupne javnosti.
Posebno značajan aspekt rada AMUS-a jeste međunarodno ostvarivanje prava, kako bh. autora u inozemstvu, tako i inozemnih autora u BiH. Ovo je moguće jer je AMUS članica Svjetske konfederacije autorskih društava – CISAC, što podrazumijeva niz standardiziranih pravila i procedura za prikupljanje podataka i isplatu novca članovima. Podaci se prikupljaju putem licenciranog softvera COSIS koji se koristi širom svijeta, a stručna služba organizacije ovo radi uz korištenje svjetske baze podataka WID i baze autora IPI. Ovo direktno znači da se domaći autori stavljaju na svjetsku mapu stvaralaca muzičkih djela i time štite i naplaćuju njihova autorska prava širom svijeta putem sličnih organizacija u drugim zemljama.
Pored AMUS-a, koji je po svim parametrima vodeća domaća organizacija ove vrste, srodnim poslovima bave se i Asocijacija izvođača i svirača (AIS) i Udruženje za zaštitu prava proizvođača fonograma ′Fonogram′ koji štiti prava producenata prve snimke muzike. Prema dostupnim javnim podacima, ostale dvije organizacije ne ostvaruju ni približne rezultate, iako kao i AMUS, imaju istu startnu osnovu te rade na osnovu istih zakona i pod kontrolom su istog državnog regulatora – Instituta za intelektualno vlasništvo. Dokaz ovome su jednostavni podaci o broju članova, ostvarenim prihodima, podjeli honorara autorima te međunarodnim ugovorima koje ove organizacije potpisuju ili ne potpisuju, kao i transparentnost rada kao jedan od najbitnijih kriterija.
Rekordna poslovna godina
Mjerenje uspjeha svake od organizacija koja se bavi zaštitom autorskih prava moguće je vidjeti jednostavnom analizom uspjeha u prikupljanju naknada za autorska prava iz različitih izvora. U ovom kontekstu, 2019. godina bila je posebno uspješna, a ovdje se opet izdvaja AMUS.
Na osnovu revizorske analize koju je zatražila ova organizacija, ukupni prihodi za 2019. godinu bili su 5.159.495 KM, a najveći dio novca je isplaćen upravo za autorske honorare. Ovaj, kao i svi ostali budžeti, AMUS-a i drugih organizacija, planiraju se i izvršavaju u skladu sa striktnim pravilima koje nalaže Institut za intelektualno vlasništvo. Rashodi, prema pravilima Instituta, trebaju biti u omjeru od 30 posto od ukupnih prihoda. Ukupni prihodi i rashodi AMUS-a u 2019. godini iznose 5.175.641 KM od čega najveći iznos odlazi na autorske naknade.
Iako je AMUS u prethodnim godinama imao nepovoljnije poslovanje usljed niza objektivnih okolnosti u Bosni i Hercegovini, boljom organizacijom poslovanja postignuti su rezultati koji su nadmašili sve prethodne godine. Za druge dvije asocijacije, AIS i Fonogram, finansijski podaci još uvijek nisu javno dostupni za 2019. godinu, i pored obaveze da se tako uradi, ali je revizorska analiza napravila poređenja za do sada dostupne godine – period 2016-2018.
Asocijacija izvođača i svirača – AIS je u 2018. godini imala 694.500 KM prihoda i rashoda što je manji iznos u odnosu na 2017. godinu kada je ta suma iznosila 899.342 KM.
Podaci za Asocijaciju FONOGRAM za 2018. godinu upućuju na iznos prihoda i rashoda 908.166 KM, 2017. godine je to bio iznos od 483.826 KM, te 308.041 KM za 2016 godinu.
Posluju li svi transparentno?
Za ostvarivanje autorskih prava na području Bosne i Hercegovine ključna je provedba zakona, ali i pravično postupanje samog Instituta za zaštitu intelektualnog vlasništva. S obzirom da je BiH zemlja koja je još uvijek nema široko rasprostranjenu praksu zaštite autorskih prava i kulturu poštivanja tuđeg vlasništva, sudski procesi koji se vode, najvećim dijelom zahvaljujući AMUS-u, donose i novu praksu i postavljanje novih standarda.
U svakom slučaju, ključnu ulogu ovdje igraju organizacije i njihov način rada, koji danas u mnogim oblastima nije jednako tretiran od strane regulatora i u kojem se transparentnost u radu ne poštuje na zadovoljstvo svih strana. Iako bi sve organizacije trebale zbog kompletne muzičke industrije i njenog razvoja, ispunjavati sve postavljane kriterije od strane Instituta za intelektualno vlasništvo i shodno važećim zakonima, to u mnogim segmentima nije slučaj. Za ovo postoji niz činjenica koje su mogu lako provjeriti, a koje imaju veze upravo sa transparentnošću rada koja utječe na sve ostale aspekte poslovanja. Evo samo nekoliko primjera.
Institut za intelektualno vlasništvo, za početak, AMUS-u ne dozvoljava održavanje sjednice skupštine elektronskim putem u vrijeme pandemije korona virusa jer ovo nije predviđeno statutom organizacije, iako jeste Poslovnikom o radu Skupštine, kako bi se donijele neophodne odluke. Iako je elektronska sjednica održana, uz većinsku podršku članova, kako bi se donijele neophodne odluke u vanrednoj situaciji, Institut ovo ne priznaje i upozorava AMUS na mogućnost oduzimanja dozvole. Razlog – neusvajanje traženih odluka, koje, zapravo, jesu usvojene. U isto vrijeme, AIS održava elektronsku skupštinu i to o najbitnijem pitanju – raspodjeli honorara svojim članovima. Ovakvo ponašanje Instituta posebno je začuđujuće kada svi članovi organizacija trebaju posebnu podršku svojih matičnih organizacija kako bi prebrodili jedinstveni krizni period u kojem nisu u mogućnosti stvarati i nastupati.
Neravnopravnost organizacija koje su po zakonu ravnopravne i različita primjena zakonskih standarda, ogleda se i kroz primjer zaključivanja autorskih ugovora sa sličnim organizacijama u inozemstvu. Na bazi reciprociteta, AMUS isplaćuje autorske honorare stranim autorima i ubire uplate za bh. autore još od 2015. godine, dok dvije srodne organizacije Fonogram i AIS do sada nisu izvršili niti jednu uplatu stranim kolektivnim organizacijama tj. izvođačima i obratno. Rad tj. nerad organizacija se ogleda i kroz broj članstva koji bi trebao biti dostupan javnosti. Broj članova AIS-a nije poznat, broj članova FONOGRAM-a je 17 dok broj članova AMUS-a ima tendenciju da pređe 1.000. U stvarnosti, situacija bi trebala biti drugačija jer bi AIS kao Asocijacija izvođača i svirača trebala imati najviše članova s obzirom na veću brojnost izvođača svirača i izvođača pjevača. Sve ovo kroz svoj rad detaljno bi trebao provjeravati sam Institut i nalagati jednake mjere svima, međutim, na štetu same industrije, trenutno to ne radi.
Još jedan očit primjer je da sama softverska rješenja u svim organizacijama nisu jednaka. Dok AMUS kao primjer dobre organizacije koristi certificirane i međunarodno priznate softvere za ovu oblast, drugim organizacijama je dopušteno da koriste usluge drugih kompanija za ove potrebe. Uz ovo, na primjer, AIS je odlučio da neće uvrštavati djela i autore iz BiH u međunarodne baze i ostvarivati dodatni prihod jer navodno treba odobrenje Agencije za zaštitu ličnih podataka, za što agencija nema niti mogućnosti niti vidi potrebu. Institut ovim povodom nije djelovao, iako je samom AMUS-u naredio objavljivanje imena i privatnih adresa svih autora koje zastupa, što u konačnici graniči za kršenjem Zakona o zaštiti ličnih podataka. Ovo su samo neki od primjera koji pokazuju neravnomjernu primjenu zakona prema kojima radi sam Institut, a što u konačnici ima odraza na same autore zbog kojih sistem zaštite autorskih prava i postoji. Na kraju, sve se svodi na transparentnost – transparentnu provedbu zakona, transparentan rad organizacija i transparentnu zaštitu autorskih prava. Barem nominalno, zakon bi trebao biti jednak za sve.
