Mada bi trebali biti predvodnici zaštite i promocije autorskih prava na teritoriji Bosne i Hercegovine, tri javna RTV servisa na državnom i entitetskom nivou, iako su najveći korisnici djela domaćih autora, odbijaju provedbu zakona i ne plaćaju naknade za autorska prava. Javni servisi trebaju biti prvi koji će ispuniti zakonsku i moralnu obavezu plaćanja autorskih honorara za muzička djela koja koriste u programima, osobito i zbog tog što koriste resurse za emitovanje koje su kao javno dobro dobili od države.
TRANSPARENTNO DO OSTVARIVANJA ZAŠTITE AUTORSKIH PRAVA
U aprilu 2014. AMUS je ponudio javnim servisima privremeni režim plaćanja naknada za autorska prava od godinu dana, uzimajući u obzir objektivne finansijske okolnosti, kako bi se nakon toga potpisao standardni ugovor. Međutim, svoje ugovorne obaveze javni servisi nikada nisu ispunili, predlagali su nastavak privremenog aranžmana koji nije u skladu sa Kolektivnim ugovorom, i nisu izvršavali obavezu plaćanja naknada. Ovo protivzakonito rješenje za AMUS nije bilo prihvatljivo.
Tri javna servisa u Bosni i Hercegovini uopće ne provode relevantne zakone, iako bi trebali biti primjer za to. BHRT, Radio-televizija Federacije BiH i Radio-televizija Republike Srpske javni su servisi koji na teritoriji BiH imaju poseban status, jer osim pristupa najvećem broju gledatelja u zemlji, imaju ekskluzivnost prikupljanja RTV pretplate, te takođe i značajan iznos marketinške zarade. Muzičke sadržaje u programu servisa u velikom procentu čine djela muzike domaćih autora, ali menadžmenti emitera za korištenje tih autorskih djela ne žele plaćati i ne plaćaju naknadu, premda se, u odnosu na budžete kojima raspolažu, radi o simboličnim iznosima. Ovo je, uz činjenice da su osnivačkim aktima javni RTV emiteri dužni promovisati i podsticati stvaralaštvo u muzičkoj oblasti na teritoriji BiH, nevjerovatan primjer nepoštovanja i vlastitih i državnih zakonskih odredbi, nepoštovanja domaćeg stvaralaštva i protivzakonitog štetnog djelovanja na egzistencijalna prava autora u našoj zemlji, pa – recimo – i širenja bh. kulturne baštine, što je zadatak javnih servisa.
Sve navedeno upućuje na nevjerovatnu praksu po kojoj ovi javni servisi u potpunosti odbijaju provedbu Zakona o autorskim pravima i time brojnim stvaraocima muzičkih djela ugrožavaju egzistenciju, kao i opstanak autorske djelatnosti.
Da je uspješnu saradnju moguće ostvariti, govore i činjenice da AMUS okuplja stvaraoce svih muzičkih pravaca, sarađuje sa drugim autorskim, umjetničkim i sličnim udruženjima, organizacijama i društvima iz područja kulture u zemlji i inostranstvu, te sudjeluje u organiziranju različitih muzičkih manifestacija, stručnih skupova i savjetovanja. U bazi podataka registrovano je oko 1.000 članova, te više od 50.000 autorskih djela. U zaštiti autorskih prava, uz uvođenje savremenih međunarodnih standarda rada, iz godine u godinu postižu se uspješni rezultati. Ističemo uspješan dogovor iz 2102.g. na fer osnovi sa tri udruženja koja okupljaju medije - Asocijacijom privatnih radio i TV stanica, Asocijacijom elektronskih medija i Udruženjem lokalnih radio stanica RS. Rezultat ovog ugovora je da ukupno 168 medija danas plaća naknade za autorska muzička djela, od čega 26 RTV stanica, 29 TV stanica i 113 radio stanica. To je vidljivo i u visini prikupljenih naknada, te plaćenih 6.500.000 KM poreza koji su do sada u skladu sa zakonskim obavezama u budžet svoje države uplatili poreza državi.
DUG JAVNIH SERVISA DOSEŽE 2 MILIONA
U godišnjem nacionalnom Izvještaju o zaštiti autorskih prava u BiH iz 2018. godine navedeno je da RTRS nije izvršila nijednu uplatu otkada AMUS ima licencu. BHRT je kao naznačajniji dio sistema javnih servisa do 2015. godine godine uplatila svega 6.365 eura, dok je RTV FBiH za protekli period platila 29.735 eura. Navedeni iznosi su samo mali dio duga koji je zbog godina neplaćanja dosegnuo iznos od 2 miliona uključujući i zatezne kamate. Dakle, odbijanjem plaćanja onog što su po zakonu obavezni, njihovo rukovodstvo nanosi dodatnu štetu javnim servisima putem zateznih kamamta i troškova sudskog postupka. Ova šteta se u krajnjem ishodu nanosi državi.
Još jednom je važno naglasiti da od 2015. godine niti jedan od tri pomenuta javna servisa nije izvršio niti jednu uplatu za korištenje zaštićenih muzičkih djela u svojim radio i tv programima, na satelitu ili na internetu. Iz AMUS-a je ponuđeno znanje i stručna pomoć u obradi informacija o korištenju muzike, no javni servisi su odbili saradnju. Tako su ove tri radio-televizije postale predvodnici nepoštivanja i rušenja sistema zaštite autorskih prava u Bosni i Hercegovini.
Stoga je Udruženje, u ime autora, u junu 2017. godine pokrenulo sudske postupke protiv tri navedena javna servisa. Proces još traje, uz neizvjestan završetak.
Dakle, očito je da jedna kolektivna organizacija za ostvarivanje autorskih muzičkih prava ne može sama i u potpunosti provoditi zakon, pogotovo bez saradnje sa onima kojih se ova tematika itekako tiče. Neophodno je aktiviranje državnog sistema i efikasniji rad i podrška svih institucija, počevši od Instituta za zaštitu intelektualnog vlasništva BiH, koji može i mora aktivnije podržati provođenje zakona, pa sve do inspekcijskih i sudskih organa.
U skladu sa navedenim, AMUS upućuje apel za kvalitetan angažman zakonodavne i izvršne vlasti, da bi se potaklo javne servise da predvode proces zaštite autorskih muzičkih prava, te na taj način podrže domaće muzičko stvaralaštvo i ostvarivanje zagarantiranih prava. Funkcioniranje sistema zaštite autorskih prava u konačnici vodi i do kreiranja radnih mjesta u čitavoj kulturnoj industriji, kao što je slučaj u razvijenim evropskim i svjetskim državama. Državne institucije moraju pokazati kako se to radi u praksi. Na potezu su javni servisi koji su još uvijek najveći kršitelji zakona u ovoj oblasti.
BHRT, FTV I RTRS NE INTERESUJU AUTORSKA PRAVA
Upravni odbor AMUS-a je 2017. godine izvijestio Skupštinu Udruženja o poduzetim koracima vezi s ovom problematikom. Organi Asocijacije su inicirali i održali niz sastanaka sa menadžmentima javnih RTV servisa, kako bi potpisali ugovor i AMUS-u dostavljali liste izvedenih djela. Obaviještena je i Svjetska konfederacija atora - CISAC, koja je 2018. godine donijela i Rezoluciju Evropskog komiteta Međunarodne konfederacije društava autora i kompozitora u vezi sa kršenjem autorskih prava od strane javnih servisa u BiH. CISAC je nedvosmisleno podržao AMUS, navodeći da s javni servisi svda u svijetu predvodnici u poštivanju autorskih prava, kao i potreb se prizna AMUS kao partnera. Podržani s i sudski postupci, a upućen je apel vlastima BiH za implementaciju zakona i obavezivanje javnih servisa na reguliranje upotrebe muzičkih djela. Menadžmenti javnih servisa, kao i institucije BiH nisu se ni očitovale o rezoluciji, o sudskim sporovima, evidentnim dugovanjima, niti o mogućim rješenjima. Kršenje zakona je nastavljeno i 2019. godine AMUS je izvijestio CISAC o izostank mjera po rezoluciji, zamolivši da se slčaj javnih servisa u BiH podigne na evropski nivo i da institucije EU izvrše pritisak na domaće vlasti, kako bi se konačno uspostavio sistem zaštite autorskih prava u odnosu na javne servise.
PRIORITET JE PROVEDBA ZAKONA
Suštinski, sve se svodi samo na dosljednu provedbu zakona u skladu sa važećom evropskom praksom. Zakon o autorskim i srodnim pravima osigurava sve mehanizme za njihovu zaštitu, sadrži i prekršajne odredbe u vezi sa neovlaštenim korištenjema autorskih djela. Krivični zakon BiH, također, sadrži odredbe koje regulišu ovu oblast. Ali, unatoč jasnom zakonskom okviru i maksimalnim aktivnostima AMUS-a, tri velika javna servisa odbijaju izvršiti svoje zakonske obaveze da muzičkim stvaraocima isplate naknade za korištenje njihovih autorskih djela.
Kao finalno pitanje, postavlja se: Gdje završava novac koji je namijenjen autorima, muzičkim stvaraocima i ko to sebi daje za pravo da indirektno potkrada državu koja finansira javne RTV servise, praveći dug koji će se svakako na kraju morati isplatiti?
Ovo slikovito svjedoči o funkcioniranju sistema i javnih RTV servisa, te ima veze ne samo s poštivanjem zakonitosti, nego i poštivanjem vlastite države i umjetnika koji stvaraju novu vrijednost. Molimo nadležne organe i institucije da to omoguće, jer tek tada će se moći govoriti o vladavini prava i pravnoj državi.
- Upravni odbor Asocijacije kompozitora - muzičkih stvaralaca
