Na sarajevskim trgovima tokom ljetnog perioda često se organiziraju sajmovi knjiga. Organizatori svoje štandove pune velikim brojem naslova, za razne ukuse. Provode dane uz stolove, čekajući ljubitelje pisane riječi, ali takvi sve rjeđe dolaze. Loše vrijeme za pisanu riječ poodavno je stiglo, a o razlozima koji su doveli do toga, razgovarali smo s cijenjenim bh. književnikom Zlatkom Topčićem. Kolonijalni mentalitet
Vi ste autor. Iz Vašeg ugla, u kakvoj je situaciji bh. autorstvo?
- Kolonijalni mentalitet ne dozvoljava našim autorima da u svojoj sredini imaju ravnopravan tretman s autorima iz susjedstva. Pogledajte izloge naših knjižara pa ćete vidjeti da tamo nema naslova bosankohercegovačkih autora nego dominiraju Paolo Koeljo (Coelho) i autori iz susjedstva.
Status domaćeg pisca neodvojiv je od statusa našeg izdavaštva i obrazovnog sistema, a oni su katastrofalni. Autor je prepušten sebi i ponižen na svaki način. Knjige čitaju samo oni koji su navikli, nove generacije najčešće samo ako moraju. Gdje se griješi?
- Ljudi, ako već moraju trošiti vrijeme na te sporednosti, kupuju ono što im se nudi. Na svojoj koži sam to osjetio. Začudo, možda sam ipak najponosniji na one dvije godine što sam ih, koliko jučer, ne ponovile se, proveo na populističkoj funkciji čekača na birou za zapošljavanje. Tada sam živio u Bosni isključivo od pisanja, od romana “Završna riječ” i “Dagmar” i nekoliko književnih nagrada. Osjetio sam i bešćutno lice mog rodnog grada, koji mi nije dao ni onaj bijedni status slobodnog umjetnika, kao što dade tolikima.
Nedostatak kritike Gdje su nestali veliki autori i klasici?
- Klasici sve više nestaju u internetskim izdanjima pa će učenici i studenti olako posegnuti za skraćenim verzijama “Rata i mira”, u rasponu od dvije do čak pedeset stranica, u kojima je ionako “sažeto najvažnije”. U nedostatku prave književne kritike ili kompetentnih agencija, autorima je potrebno uložiti više energije u promociju, kontakte s izdavačima i prevodiocima nego u stvaranje djela...
Socijalno spretni autori zato se interesno udružuju i međusobno promoviraju, šireći lažnu sliku o književnim dometima ove sredine. Čopor treba slabima, lošima, osrednjima... Imamo mi i sada značajnih, pa i velikih autora internacionalnog ranga, ali kako da se u ovoj kakofoniji čuje njihov glas!?
Mislite li da se situacija može promijeniti?
- Unepovrat bacamo prilike da svoje iskustvo učinimo poučnim. Ovdje se zablude u kulturi nedirnute prenose s koljena na koljeno. Nema nade da će se promijeniti bilo šta osim fusnota, u kojima svaka generacija autora dopisuje svoja imena.
Politika se tradicionalno kladi na strategiju manifestacione, festivalske kulture, na Potemkinova sela, iza kojih stoji bijeda institucija kulture i ponižavajući položaj autora. Uostalom, ko im je kriv, sami su ovdje izabrali teži put, pa zašto se žale!?
Autor: H. LISIĆ - See more at:
http://www.avaz.ba/clanak/133100/autor-u-bih-ponizen-je-na-svaki-nacin#sthash.LP2lOyOu.dpuf
