Ime Zaima Imamovića, kao estradnog narodnog umjetnika, interpretatora, kompozitora, ostalo je upisano u antologiju sevdalinke i pjesama drugih naroda. Većinu svoga života proveo je u tumačenju i interpretiranju sevdalinke.
Rođen 26. augusta 1920 godine u Mrkonjić Gradu, bio je bosanskohercegovački interpretator sevdalinke.
Zaima pamtimo po tri najpoznatije pjesme: “Gledaj me draga”, “Mujo kuje konja po mjesecu” i “Konja vodim, pješke hodim”.
Pored bosanskohercegovačkih sevdahlinki pjevao je i pjesme drugih naroda. Naročito mu je bio blizak melos sandžačkih muslimana, a pjesmu “Kafu mi draga ispeci oh aman, aman, dušo za mene” uvrstio je u svoj repertoar. Nastupao je na dosta koncerata u duetu sa Nadom Mamulom, a u dijalogu je snimio nekoliko pjesama sa prvom damom sevdaha Izetom Selimović-Bebom. A to su pjesme: “Hajde dušo da ašikujemo”, “Evo mene u tom kolu” Sa Nadeždom Cmiljić i grupom pjevača u dijalogu pjeva “Hercegovačku zdravicu”. Pjevao je sa Safetom Isovićem, te Milom Petrovićem “Zvijezda tjera mjeseca”, “Igrali se konji vrani”, te u duetu sa Milom Petrovićem “Zelen lišće goru kiti” (Đure Jakšića). Često je nastupao u mješovitoj grupi narodnih pjevača koja je djelovala u Radio Sarajevu između 60-ih i 70-ih godina.
Negdje 50-ih godina u tvornici “Jugoton” iz Zagreba, za nepuna tri dana snima trideset tri pjesme na petnaestak gramofonskih ploča i jednu LP ploču koje su bile vrlo krhkog kvaliteta (78 okretaja).
Gostovao je u Parizu, Beču, Sofiji i na Bliskom istoku, a učestvovao je i na međunarodnom festivalu narodne muzike u marokanskom gradu Marrakech kao predstavnik jugoslavenske radiotelevizije. Također je predstavljao našu zemlju na Folklornom festivalu mediteranskih zemalja u Alžiru.
6. aprila 1979. godine Skupština grada Sarajeva nagrađuje ga Šestoaprilskom nagradom grada Sarajeva “za njegove stare izvorne bosanske narodne pjesme i za originalne interpretacije”.
Svoje posljednje stihove napisao je ratne 1993. u Sarajevu:
„Svud po svijetu kuda sam hodio
naše želje, pozdrav pronosio.
Ostat će Bosna kao što je bila
k'o biser sjajna, ponosna i mila.“
Zaim Imamović preminuo je 02. februara 1994 godine u Sarajevu.
