Ime Zaima Imamovića, kao estradnog narodnog umjetnika, interpretatora, kompozitora, ostalo je upisano u antologiju sevdalinke i pjesama drugih naroda.
Većinu svoga života proveo je u tumačenju i interpretiranju sevdalinke.
50-ih godina u tvornici “Jugoton” iz Zagreba, za nepuna tri dana snima 33 pjesme na petnaestak gramofonskih ploča i jednu LP ploču koje su bile vrlo krhkog kvaliteta (78 okretaja).
Pored bh. sevdalinki pjevao je i pjesme drugih naroda. Naročito mu je bio blizak melos sandžačkih muslimana.
Gostovao je u Parizu, Beču, Sofiji i na Bliskom istoku, a učestvovao je i na Međunarodnom Festivalu narodne muzike u marokanskom gradu Marrakech. Također je predstavljao našu zemlju na Folklornom festivalu mediteranskih zemalja u Alžiru.
6. aprila 1979. godine Skupština grada Sarajeva nagrađuje ga Šestoaprilskom nagradom grada Sarajeva “za njegove stare izvorne bosanske narodne pjesme i za originalne interpretacije”.
Svoje posljednje stihove napisao je ratne 1993. u Sarajevu:
„Svud po svijetu kuda sam hodio
naše želje, pozdrav pronosio.
Ostat će Bosna kao što je bila
k'o biser sjajna, ponosna i mila.“
Zaim Imamović preminuo je 02. februara 1994 godine u Sarajevu.
